ponedjeljak, 20. lipnja 2011.


ALPE ADRIA CUP 2011. RIJEKA

Dragi promatrači našeg razvoja, došli smo i do trećeg natjecanja na kojem su nastupili naši mladi orijentacisti, Luka, Igor, Zoran i Andrea. Nažalost, zbog bolesti i drugih razloga nije nas bilo više, iako čekamo strpljivo i taj trenutak.
Krenuli smo na natjecanje u četvrtak 16.06. iz razloga da nam um i snaga budu na što višem nivou, jer nas dugo putovanje na trke dosta iscrpi.
Prenoćili smo u Dramlju.
Do podne smo se stigli i osvježiti u ugodnoj temperaturi vode, a nakon brzog ručka uputili smo se na Platak gdje smo stigli među prvima natjecateljima.
Prvi dan su trčali samo Luka i Zoran u štafeti, a mi smo navijali. Luka je solidno prošao svoju stazu, a Zoran se nije snašao i zbog tehnički zahtjevnog terena je odustao, iako je znao moj stav o tome. Naglasit ću da me je organizator upozorio da su staze teške i da će biti problema za naše klince, ali smatram da je to sve dobro za njihovo stasanje.
Navečer su se po dolasku u Dramalj naši klinci stigli još malo smočiti u moru i potom smo otišli na Krk na večeru u odličan restoran, gdje se naručeno za 4 osobe nije moglo pojesti uz sav moj napor da se ne osramotimo.
Ujutro smo se dignuli i na vrijeme stigli ponovo na Platak, gdje se vrijeme pogoršalo i zahladilo. Trčali smo svih petero, iako se baš sve ne tretira kao trčanje, nastavit ću koristiti profi termine. Stazu smo prošli nas trojica, dok Andrea nije uspjela više od 2 KT, a Zoran je preskočio zadnju točku, što se može pripisati umoru. Sveukupna ocjena je zadovoljavajuća, a razlog je što su mnogi iskusniji orijentacisti odustali tijekom svoje trke.
Odmah po doalsku svih sa staze pokupili smo se i spustili u Rijeku gdje nas je ošamutilo vruće i sunčano popodne.
Otišli smo u pizzeriju i lijepo jeli, ali opčet nismo sve pojeli.
Po izlasku sam sreo stare prijetelje iz Slovenije, Aleša Poljanšeka i Leona, te smo otišli na piće i razmijenili sve proživljeno unazad 20 godina.
Od 18,00 sati nas je čekala gradska trka po Rijeci. Klinci su napokon prošli stazu, iako ju je Igor prošao u više navrata, da potvrdi svoje poznavanje starog centra Rijeke. To je bilo sprint natjecanje i stvarno nije sjelo jer se radilo o različitom mjerilu od karte istoga jutra, a i to je bio prvi susret naših orijentacista sa takvom kartom uopće.
Večerali smo i brzo svi zaspali.
Ujutro smo se dignuli i zatekli oblačno i lagano kišno jutro. Doručkovali smo i krenuli put Kastava. Tamo nas je dočekala kiša, točnije pljusak.
Zbog njega je start odgođen za 1 sat.
Karta je bila u mjerilu 1:7500 i puna detalja sa puno vrtača pretvorenih u vrtove, a putevi su bili između kamenih zidova i stijenja.
Svi smo živi i zdravi prošli stazu, te polučili još jedno iskustvo više, uz zadovoljstvo pojedinaca svojim prolazom, kao i samokritikom, što je opet mene ispunilo zadovoljstvom, jer su se počeli nazirati ozbiljniji stavovi o orijnetiranju.
Dok sam čekao da se svi vrate sa staze, Karlo Gobec mi je priopćio da smo primljeni u Hrvatski orijentacijski savez, kao novi klub, OK „Sova“.
Po ulasku u auto svi su pozaspali, osim Zorana, a ja sam zadovoljno vozio kući!

Fotke pogledajte ovdje
https://picasaweb.google.com/106762304266844342593/AlpeAdriaUpRijeka2011?locked=true