subota, 24. prosinca 2011.

Sretan Božić i uspješna i sretna 2012. godina!





Svim ljudima dobre volje, našim vjernim čitateljima i njihovim obiteljima, želimo sretan i blagoslovljen Božić, te da im 2012. godina bude uspješna i sretna!
Ove blagdane provedite u sreći i veselju, uz svoje najmilije!

utorak, 29. studenoga 2011.

II Slavonija & Baranja Open

Kao jedini orijentacijski klub u istočnoj Hrvatskoj, nominirali smo pri Hrvatskom orijentacijskom savezu II otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje, koje će se održati 28. i 29. travnja u Našicama, Belom Manastiru i Popovcu. Isti je raspored kao i prošle godine, jer se natjecateljima svidjelo i onda ne valja mijenjati, dok smo smanjili temperaturu za taj vikend. Prve dvije trke će se bodovati za Sprint Kup Hrvatske, dok je idućeg dana orijentacijska utrka na srednje staze, koja će se bodovati za Kup Hrvatske!
Za ovo natjecanje smo ranije krenuli u promociju istog, te smo u završnoj fazi izrade web stranica natjecanja u čemu nam pomažu djelatnici tvrtke Pestrid d.o.o. iz Bilja, kojima nije osnovna djelatnost izrada web stranica, ali priznat ćete da nisu loši. Na njima su zasad osnovne informacije i linkovi za prijave....
Iz iskustva prošle godine, vjerujem da ćemo uspjeti ponoviti doživljaj, obogatiti nagradni fond, možda promijeniti meni (pojačati prehranu!?, pošto neće biti toliko vruće) i olakšati vam utrke na taj način.
Kako su nas doživjeli prošle godine.....Kapelaši, Bjelovarčani, Vihoraši, a poslikali doživljeno..Kapelaši, iako ih ima još, nećemo navoditi sve, već se potrudite, dođite i doživite svoju priču i napravite svoj foto album.....

ponedjeljak, 28. studenoga 2011.

četvrtak, 24. studenoga 2011.

Završetak sezone! Presjek.....


Tijekom 2011. godine članovi OK Sova nastupili su na slijedećim natjecanjima i polučili slijedeće rezultate:

-        V Orienteering triangl (dvije utrke)– Dvorac Maruševec 30.04. i Dvorac Trakošćan 01.05. – Luka Ivković u M16 osvojio II mjesto
-         31. Pokal Zagreba (dvije utrke)– Durbanec -  21. i 22. svibnja - bez polučenih medalja
-         Alpe Adria Cup (4 utrke)– Rijeka – 17.-19. lipnja – bez polučenih rezultata
-       Otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje (tri utrke) – Našice, Beli Manastir, Popovac – Luka Ivković u sve tri utrke osvojio 2. mjesto u M14 i M16; - Zoran Podoreški na Prvenstvu Hrvatske na srednje staze osvojio 1. mjesto u M14 (Prvak Hrvatske); - Biljana Melmajer u OPEN kategoriji osvojila dva 1. mjesta; - Vujadin Žagar u M40 osvojio 3. mjesto;
-         10. Samobor Open (dvije utrke)– 08. i 09.listopada – Žumberak – Luka Ivković u M14 osvojio jedno drugo i jedno prvo mjesto; - Igor Dolić je osvojio 3. mjesto u M14; - Lana Pajčin, Sara Ivković i Nastasia Melmajer – jedno 3. i 1. mjesto
-         Međimurje Open (tri utrke)Luka Ivković osvojio jedno 1. mjesto u M14; Sara Ivković je osvojila 3. mjesto u Ž12.

Kao mladom klubu istaknut ćemo veliki uspjeh i osvojeno 1. mjesto u Nacionalnom kupu za 2011. godinu u kategoriji M14 od strane Luke Ivkovića.  Rezultate kupa pogledajte  ovdje.


Istaknut ću veliku podršku načelnika općine Popovac, g. Zorana Kontaka, gradonačelnika Grada Našica, g. Krešimira Žagara i gradonačelnika Grada Belog Manastira, g. Ivana Doboša.

Pozvat ću sve vas, koji ste ljubitelji prirode i boravka u istoj, da nam se pridružite i da nas preporučite svojim prijateljima.....

Ovdje ću navesti sponzore:








Hvala im na podršci, jer bez njih ne bi toliko postigli!  

P.S.
O ovoj godini ćemo još pisati!




nedjelja, 13. studenoga 2011.

Međimurje Open - 29. i 30. 10. 2011. - Finiš sezone

Dragi naši,
došao je i kraj sezone za naše mlade trkačice i trkače. Prošlo je dva tjedna od toga, ali iz opravdanih razloga kasnim sa pisanjem ovog psota, a vama se ispričavam zbog kašnjenja. Išli smo na dvodnevno natjecanje u Međimurje. Išlo nas je samo petero, ali smo ostavili dobar utisak i ostvarili dobre plasmane. Vrijeme je bilo odlično, pravo jesenje. Trčale su se tri utrke na tri različite karte. Na natjecanju smo sreli mnoge poznate osobe iz o-svijeta u Hrvatskoj, a i dalje (Slovenije). Na toj trci sam razgovarao sa više predstavnika hrvatskih klubova oko organizacije o-kampa za mlade iduće godine, te su se svi složili da je dobra ideja, ali je problem tko bi sudjelovao u organizaciji samog kampa. Smatram da se o-šport treba popularizirati i da bi svi trebali raditi na tome da se u isti uključi što više mladih. Otišao sam iz orijentacije 1998. godine i kad sam se vratio, 2011. godine mogu zaključiti da ima jako malo novih, mladih osoba, a i od njih ćemo uglavnom prepoznati klince naših starih orijentacista. Svjestan sam svih problema vezanih uz ovu temu, ali ću naglasiti da bez pokušaja i upornosti nema rezultata. Stoga ću i ovom prilikom pozvati sve vas, a i iz susjednih država da mi se jave ako su zainteresirani sudjelovati u organizaciji o-kampa.
Nego, da se vratim na Međimurje Open. Prvoga dana, trčeći u srcu Međimurja, naš Luka ivković osvojio je prvo mjesto u M14 i tako potvrdio ukupno prvo mjesto u Kupu Hrvatske za 2012. godinu u M 14 kategoriji. To je naš najveći uspjeh, kao mladog o-kluba u Hrvatskoj. Njegova seka, Sara Ivković osvojila je odlično 3. mjesto u Ž12 i tako pokazala da se njen talenat stidljivo, ali sigurno dokazuje. Nastasia Melmajer je uz moju pratnju osvojila 1. mjesto u Open kategoriji, te je i njoj to jedan poticaj više za više učenja i treninga. Na kraju ću reći da se Lana Pajčin jako izgubila, a pošto njih tri nisu prošle školu orijentacije, nije bila upoznata sa postupkom u slučaju gubljenja u šumi, a ja joj to nisam posebno pojasnio. KRIV SAM! ISPRIČAVAM SE! Uglavnom, Lana je provela 2 i pol sata na stazi, od čega je sat i pol tražila jednu KT. Nije odustajala, dok nije osjetila da je iznemogla, te se uputila prema cilju. Pronašao sam ju bez snage i dehidriranu nedaleko mjesta okupljanja. Sve se dobro završilo.
Idućeg dana Luka je u prvoj trci osvojio 6. mjesto u M16 kategoriji, dok je u drugoj utrci bio 4. Lana je bila 4. u prvoj utrci, čime sam bio zadovoljan, a Nastasia je zauzela 6. mjesto, dok je Sara preskočila jednu KT (nije čip očitao prolaz!?). U drugoj trci je Sara bila 5., a Lana 6., dok je Nastasia odustala.
Sveukupno, mogao sam zadovoljno zaključiti taj o-vikend.
Sada slijedi analiza svega i priprema za iduću sezonu......pozdrav

četvrtak, 13. listopada 2011.

10. Samobor Open - rasturili!

Nakon duge stanke, bez priljeva obećanih financijskih potpora, Sove su ponovo nastupile na orijentacijskoj utrci.
Ovog puta smo poveli još jednog potencijalnog člana, tj. članicu, Ines Dolić. Osim nje na utrku su išle Sara Ivković i Lana Pajčin, te Luka Ivković i Igor Dolić.
                                                                    Ines u našoj majici.....
                                                                        
                                                                   Sara i Lana se ubiše trčeći za Ines....(ne mogu vjerovati)
                                                    evo i da se vi uvjerite...
                                                         al smo ponosne....
                                                                 Luka ovo već rutinski odrađuje....

Krenuli smo iz Šećerane ujutro u 05,00 sati, ali smo zbog mučnina i lokacije natjecanja u selo Dane stigli u 11,00 sati, tako da je Luka iz kombija otrčao na start. Mjesto održavanja utrke bilo je negdje u Žumberku, između Samobora i Karlovca, uz Slovensku granicu. Prekrasan djelić očuvane prirode, sa velikim usponima i lijepom šumom, ali daleko.... 
Vrijeme nas je poslužilo prekrasnim, sunčanim i suhim danom, suprotno najavama. Pošto smo još uvijek mlad klub, mnogi orijentacisti su nas srdačno dočekali i pozdravili naše ponovno pojavljivanje.Igor i Luka su nastupili u M 14, a Sara, Lana i Ines u OPEN kategoriji (grupno). Nakon prve utrke Luka je zauzeo II mjesto, a Igor je odustao, dok su curke bile III. Nije loše nakon dugo izbivanja sa orijentacijskih terena.
Uputili smo se u Eko selo Žumberak, mjesto našeg noćenja, gdje smo se oduševili ambijentom i svim životinjama koje smo zatekli. Djecu je zaokupirala raznim igrama jedna nastavnica iz Varaždina, koju pozdravljam, što je djeci još više uljepšalo dan. Spavali smo u drvenim kućama, u potkrovlju, na madracima, u vrećama za spavanje. Kućica se grijala drvima, a peć je odlično zagrijala prostor. 
U jutro nas je probudilo njakanje magarca, od očekivanog pijetla. Nakon doručka uputili smo se na start druge utrke, te se pripremili za utrku. Dan je bio malo oblačan i poneki oblak je pustio koju kap kiše, iako se na kraju razvedrilo. Nakon završene utrke Luka je bio 1., a Igor 3. u M14, a sva trojica prvih su bili u minuti (i sitno), što je dobar napredak za Igora (čestitamo), dok su i naše curke, Lana, Sara i Ines zauzele 1. mjesto u OPEN kategoriji. Što da Vam kažem, svi su bili sretni i zadovoljni, a ja vitkiji za par cm, jer sam narastao od ponosa.
Kući smo stigli umorni, dok smo putem izvjestili sve o našem uspjehu, osim novinara (njima je i tako važnija grahijada od sportskog događaja).
Sveukupno, lijepo proveden vikend, sa zadovoljnim licima naših članova.
Sada nam predstoji pronaći, koju tisućicu kuna da odemo na još koju utrku ove godine.

nedjelja, 17. srpnja 2011.

Otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje 2011!

Evo, točno tjedan dana nakon zadnje trke našeg prvog, povijesnog natjecanja u orijentacijskom trčanju u Baranji, mogu sabrati impresije i zaključke.
Na trci u Našicama nastupilo je ukupno 189 natjecatelja, u Belom Manastiru 65, a u Popovcu 89 natjecatelja po službenim rezultatima, a koje i vi možete provjeriti, pogledati i zaključiti kako niti strašna vrućina nije mogla spriječiti zaljubljenike u orijentacijsko trčanje da dođu u Slavoniju i Baranju. Drago mi je što je odaziv natjecatelja iz Hrvatske bio solidan, ali smatram da trebamo težiti da privučemo i natjecatelje iz drugih zemalja. 

Mogu reći da sam zadovoljan i svojim školarcima, Luki i Zoranu, koji su osvojili ukupno 4 medalje, Luka tri srebra na tri trke u M16 i M14, a Zoran je osvojio Prvenstvo Hrvatske na srednjim stazama u kategoriji M14. Zadovoljan sam i malim curkama, Nastasiom, Sarom i Lanom, koje su prošle stazu po teškim uvjetima i tehnički težom za njihovu dob, a za što se budem borio kod planera staza da treba u tim kategorijama praviti tehnički jednostavnije staze, jer nam je cilj da imamo što više djece u mlađim kategorijama, a ne da odustaju zbog stalnog gubljenja i gubljenja samopouzdanja u sebe. To moram upozoriti sve planere i zadovoljan sam kako je to izveo Tomica u Durbancu, primjereno znanju klinki i klinaca u toj dobi. Što se tiče ostalih, imamo i dva nova člana u našem klubu, to je Vujadin Žagar iz Novog Sada u M40, koji je također osvojio dvije medalje, a predlaže suradnju sa OAK Novi Sad pri nominiranju projekata pri IPA fondovima, pa ako nam netko želi pomoći u tome, neka mi se javi. Drugi član nam je Mario Gotal, iz Osijeka, u M21A, za kojeg sam čuo samo pozitivne komentare i odmah mi je bilo drago što sam ga pridobio da trči za naš mladi klub. Još kad bih dobio Krešu Žagara, onda bi se znatno ojačali i bili konkurentni drugim klubovima u Hrvatskoj. Ah, da, izrazit ću i zadovoljstvo što su nam mame (Biljana i Silvija, a Jasna se izvlači) naših klinaca krenule u orijentaciju i odmah počele osvajati medalje u OPEN kategoriji, ali tolerirat ću im nastupe u toj kategoriji samo ovu godinu.

Sve o natjecanju možete pročitati na slijedećim stranicama:
http://slavonijaibaranjaorienteering.blogspot.com/2011/07/rezultati-analize-fotke-osvrti.html

Pogledao sam impresije raznih blogera, orijentacista i mogu vam reći da sam narastao par centimetara, zbog upućenih pohvala, ......ne, nisam ništa omršavio. To će mi dati još veći poticaj za borbu i nastavak razvoja orijentacije u mome kraju, a već imam nekoliko ideja, ciljeva. Vjerujem da će mi kolege iz OK Međimurja i iduće godine biti u mogučnosti dati podršku u organizaciji drugog Slavonija & Baranja Opena. Termin ćemo odabrati malo ugodniji za trčanje i vjerujem napraviti barem jednu novu kartu. Ostale pogodnosti će biti na razini ove godine, osim što bi mogli u Baranji raditi neko drugo autohtono jelo, ali moram provjeriti što se voli, ljuto, srednje ljuto ili blago jelo. Za nagrade ćemo se potruditi da ih podebljamo za ostale kategorije, a biti će prialgođene dobu recesije.

U realizaciji navedenog natjecanja pomogli su nam Općina Popovac, Grad Beli Manastir, Biljemerkant do.o., Belje d.d., Limarija Sebastijan - Belišće, Turistička zajednica Baranje - Beli Manastir, Turistička zajednica osječko-baranjske županije, Društvo Crvenog križa Osječko-baranjske županije, Društvo Crvenog križa grada Belog Manastira, Zagrebačka pivovara – Osijek, Darosy do.o., OŠ „dr. Franjo Tuđman“ Beli Manastir, te volonteri Udruge P.G.D.I. iz Belog Manastira i Udruge IZBOR iz Šećerane. Svima njima se zahvaljujem, jer natjecanje ne bi bilo na toj razini bez njihovog doprinosa.

Toliko o natjecanju.

ponedjeljak, 20. lipnja 2011.


ALPE ADRIA CUP 2011. RIJEKA

Dragi promatrači našeg razvoja, došli smo i do trećeg natjecanja na kojem su nastupili naši mladi orijentacisti, Luka, Igor, Zoran i Andrea. Nažalost, zbog bolesti i drugih razloga nije nas bilo više, iako čekamo strpljivo i taj trenutak.
Krenuli smo na natjecanje u četvrtak 16.06. iz razloga da nam um i snaga budu na što višem nivou, jer nas dugo putovanje na trke dosta iscrpi.
Prenoćili smo u Dramlju.
Do podne smo se stigli i osvježiti u ugodnoj temperaturi vode, a nakon brzog ručka uputili smo se na Platak gdje smo stigli među prvima natjecateljima.
Prvi dan su trčali samo Luka i Zoran u štafeti, a mi smo navijali. Luka je solidno prošao svoju stazu, a Zoran se nije snašao i zbog tehnički zahtjevnog terena je odustao, iako je znao moj stav o tome. Naglasit ću da me je organizator upozorio da su staze teške i da će biti problema za naše klince, ali smatram da je to sve dobro za njihovo stasanje.
Navečer su se po dolasku u Dramalj naši klinci stigli još malo smočiti u moru i potom smo otišli na Krk na večeru u odličan restoran, gdje se naručeno za 4 osobe nije moglo pojesti uz sav moj napor da se ne osramotimo.
Ujutro smo se dignuli i na vrijeme stigli ponovo na Platak, gdje se vrijeme pogoršalo i zahladilo. Trčali smo svih petero, iako se baš sve ne tretira kao trčanje, nastavit ću koristiti profi termine. Stazu smo prošli nas trojica, dok Andrea nije uspjela više od 2 KT, a Zoran je preskočio zadnju točku, što se može pripisati umoru. Sveukupna ocjena je zadovoljavajuća, a razlog je što su mnogi iskusniji orijentacisti odustali tijekom svoje trke.
Odmah po doalsku svih sa staze pokupili smo se i spustili u Rijeku gdje nas je ošamutilo vruće i sunčano popodne.
Otišli smo u pizzeriju i lijepo jeli, ali opčet nismo sve pojeli.
Po izlasku sam sreo stare prijetelje iz Slovenije, Aleša Poljanšeka i Leona, te smo otišli na piće i razmijenili sve proživljeno unazad 20 godina.
Od 18,00 sati nas je čekala gradska trka po Rijeci. Klinci su napokon prošli stazu, iako ju je Igor prošao u više navrata, da potvrdi svoje poznavanje starog centra Rijeke. To je bilo sprint natjecanje i stvarno nije sjelo jer se radilo o različitom mjerilu od karte istoga jutra, a i to je bio prvi susret naših orijentacista sa takvom kartom uopće.
Večerali smo i brzo svi zaspali.
Ujutro smo se dignuli i zatekli oblačno i lagano kišno jutro. Doručkovali smo i krenuli put Kastava. Tamo nas je dočekala kiša, točnije pljusak.
Zbog njega je start odgođen za 1 sat.
Karta je bila u mjerilu 1:7500 i puna detalja sa puno vrtača pretvorenih u vrtove, a putevi su bili između kamenih zidova i stijenja.
Svi smo živi i zdravi prošli stazu, te polučili još jedno iskustvo više, uz zadovoljstvo pojedinaca svojim prolazom, kao i samokritikom, što je opet mene ispunilo zadovoljstvom, jer su se počeli nazirati ozbiljniji stavovi o orijnetiranju.
Dok sam čekao da se svi vrate sa staze, Karlo Gobec mi je priopćio da smo primljeni u Hrvatski orijentacijski savez, kao novi klub, OK „Sova“.
Po ulasku u auto svi su pozaspali, osim Zorana, a ja sam zadovoljno vozio kući!

Fotke pogledajte ovdje
https://picasaweb.google.com/106762304266844342593/AlpeAdriaUpRijeka2011?locked=true

ponedjeljak, 23. svibnja 2011.

31. pokal Zagreba! - Durbanec, svibanj 2011. godine

Članovi orijentacijskog kluba "Sova" iz Šećerane, nastupili su na svome drugom natjecanju u orijentacijskom trčanju. Nastupili smo na 31. pokalu Zagreba u organizaciji OK Maksimir, na terenu pored naselja Durbanec 21. i 22. svibnja 2011. godine. Prvi dan (subota) smo se digli u 04,00 sata i krenuli put Zagreba oko 05,30 sati, sa jednim kombijem, nas 9. U Durbanec smo stigli u 10,00 sati uz 4 stajanja, zbog mučnine, odmora, doručka. Sreo sam nakon više od 10 godina Mirku i Pericu, "starog" Gobeca, kao i mnoge druge iz davnih dana, što me je podsjetilo na naše "Sljeme" i moje početke. I sa drugima sam malo prokomentirao prošle godine.  Taj dan se održavalo Prvenstvo Hrvatske na duge staze, dan je bio vruć, teren težak, orijentacijski (za sve, a ne samo za naše članove), puno natjecatelja, dobra organizacija. Od naših nada jedino je Luka završio natjecanje i zauzeo 7. mjesto u M14, a ostali su odustali (SVI) Miki, Dejo i Igor. Očitao sam im kratko o tom načinu razmišljanja, pogotovo ako odustanu nakon pola sata gibanja. Curke su hrabro izdržale svoju stazu, koja je samo 700 metara bila kraća od naših dječaka, te su uspješno prošle stazu. Rezultat im nije bitan, jer su one u fazi učenja orijentacije, a napredak je vidljiv i zbog toga sam zadovoljan.
Popodne smo došli u prostorije DVD-a u Donjem Dragonošcu, gdje smo se raspremili i postavili krevete, te se nakon osvježenja, prepustili opuštanju. Prostor smo dijelili sa članovima OK Torpedo, sa kojima smo se upoznali (Damir, David, Medo, Anamarija, i td.) i razmjenjivali mišljenja i planove oko orijentacije. Klinci su neumorno nastavili da trče i skaču po dvorani do 22,00 sata, kada sam odsvirao povečerje. Oduševili su me s koliko energije raspolažu.
Drugi dan smo se probudili u 07,30 sati i odmah smo se pokupili, otišli po doručak u seosku trgovinicu, gdje je naš posjet izazvao pometnju kod vlasnice (zbog iznenadnog posjeta velikog broja kupaca, različitih i zahtjevnih želja), a nakon toga na jutarnju kavicu.
Pošto je dan ranije padala kiša u više navrata jutro je bilo svježije. Dan idealan za trčanje. Trčalo se na istoj karti. Ponovio sam dečkima da nema odustajanja, već da se trude i bore, a da nastup tretiraju kao dobar trening i novo učenje.Trčal se štafetno prvenstvo Hrvatske. U prvoj štafeti su trčali Dejo i Luka, a Miki i Igor su bili druga štafeta OK "Sova". Suprotno mojim  zahtjevima, Miki je ponovo odustao, a Igor je ipak otišao da otrči svoju dionicu. Dejo i Luka su uspješno prošli svoje staze, s tim da su obojica na jednoj točki izgubili 27 i 21 minutu, dok su ostalo išli solidno. Igor je također dobro prošao svoju stazu u okviru vremena Luke i Dejana, tako da sam izrazito zadovoljan njihovim nastupom. Naše tri curke, Sara, Nastasia i Lana su prošle  pola staze od M16 i to je bilo dosta za njih.
Na povrtku su u jednom trenutku svi lagano pozaspali, te smo u 17,30 sati stigli sretno u Šećeranu.
Slike su stavljene da vam dočaraju djelić atmosfere.